Spasimo kulturu – počnimo abortusom!
Prateći koliki Buzz prate negativne pojave na internetu, gotovo je izvesno, da nam je sadašnjost, a naročito budućnost, obojena prljavim oglašavačkim kampanjama.
Ukoliko sastavite dovoljno bolesnu i provokativnu poruku, ona će se brzinom svetlosti raširiti po svim medijima, kako onlajn, tako i štampanim. Ako ste bili baš baš bolesni, eto vama i besplatnog TV publiciteta.
Najtužnije u svemu tome, što bilo koji viral pozitivnog karaktera, ne može ni prići ovom obliku, naročito na našem tržištu. A uzrok tome je nažalost samo društvo u kome živimo, njegova prevashodna interesovanja.
Tako da ako se vodimo time, ispada da je marketinški mudar potez, nadovezati se na boleštinu i ponuditi dodatne usluge sa popustom za kupce, recimo ovog kupona. Tako npr. ukoliko imate privatnu psihološku praksu, svim kupcima ovog kupona, možete sa popustom ponuditi terapijski tretman, nakon izvršene hirurške intervencije.
Raspadom Atlantide, pardon Jugoslavije, pre svega se raspala/razbežala Kultura, a zatim i pravni poredak. Jedini način, barem po meni, da se sa ovom negativnom pojavom izborimo, je dizanje Kulturne svesti nacije i značajno efikasniji pravno – kazneni sistem. Tu istu kulturu, godinama ubijamo i transformišemo u sve razvijeniju patološku pojavu.
Nama više ne treba “Godina Kulture”, nama je potreban Milenijum kuluture. Ukoliko podignemo kulturnu svest nacije, ovakvo stanje u pravnom sistemu i ostalim segmentima društva, neće biti održivo, a samim tim će ostale stvari doći kako tako na svoje mesto.
Barem mi se to tako trenutno čini… ipak… You, you may say. I’m a dreamer, but I hope that I’m not the only one…
Kupovina na Internetu – Da li znate?
Kao prvo, da li znate da u našoj naciji imamo i ponekog izroda, one sakate Srbe, što oće da rade i za lepe oči, i za dobrobit zajednice, da, da, bez ikakvog finansijskog interesa?! Prevara? Naravno! Sigurno su uzeli neku kintu, ali kintu, a možda ni toliko, tako da… Da, da, ima ih, lično sam ih upoznao… Jesu onako, nakaradni, što debeli, što ćopavi, što grbavi, što ćoravi, šta ćeš Bog ih nije nešto mazio kad se delila lepota, pa eto deca, šta će… pišu knjige i priručnike.
Okupljeni su oni bili, a ne znam dokle će, oko jednog Ministra, odnosno Ministarke, što ste stvarno mogli i prstom da je pipnete uživo! Ne lažem, Srećkovog mi perja, ja je svojim očima gledao, nisam pipao, majke mi! Ali oće i da priča, ume i da govori!? Ne bi bilo to toliko ni zlo, nego što i ona umela nešto i da uradi!? Čak se ogrešila o poneko obećanje, zamislite molim vas, ispunila ga!?
I tako su oni se poveli mišlju, da možda malo, pruže mogućnost, nama širokim narodnim masama, da se besplatno edukujemo, oko jedne naizgled banalne stvari. Priručnik, kako da vam otimaju pare na internetu, osim i na ulici i u prodavnici i u Opštini… i tako sve ono gde je normalno.
I da vam pravo kažem, sklepaše ga! Sklepaše ga valjano! I daju ga za dž!
Zašto je loš?
Sa njim nažalost, ne možete niti išta da obrišete, niti da potpalite, osim ako ga o svom trošku ne odštampate, zato što je u tzv. elektronskom formatu, budi Bog snama…
Zašto je dobar?
- Lep je, stvarno je lep!
- Kratak je, ne smara, sve lepo Srpski, konkretno, s neba pa u rebra!
- Nisu se nešto pravili pametni, ono Ja pa Ja, nego su okupili brdo tih Srpskih Internet Lezilebovića, pa su i sa njima pričali, konsultovali… čudno skroz, kažem vam!?
- Mnogo lepe slike, ali mnooogo i ima ih, baš puno!
- Stvarno nešto možete da naučite!
Da zaključim, ako su se već oni zajxxxli, pa sve to priredili, greh je da se mi pošteni, ne okoristimo! Tako da vam iskreno preporučujem da preuzmete taj Vodič za kupce u elektronskoj trgovini, pa da krenemo svi zajedno da kupujemo preko Interneta.

Što sam u slast maznuo ovu sliku iz njihovog vodiča, al samo da vidite što su dobre ilustracije, Srećkovog mi perja!
A zašto?
Pa to je valjda svakom poštenom Srbinu jasno! Da zajxxxmo državu, naravno! A sad nek se država češe, a kako to?
P.S.
Autore i učesnike projekta, tu bandu, neću da linkujem iz principa (sasvim sigurno nije zbog toga što žurim i što me mrzi)! Drugo strahujem i za svoju bezbednost, obzirom da sam dao iskrenu recenziju, a kod takvih iskrenost i nije na ceni. Ali vi ih možete sve pročitati na šestoj i sedmoj strani vodiča…. Iskreno, sumnjam da su oni Srbi uopšte još odavno, čak se nisu stavili na naslovnu stranu? Šta su bre ti ljudi, vanzemaljici!?
Borani i ja ali i gosn’ Vaske vas pozivamo na druženje!
Simbolično na dan Svetog Vasilija Ostroškog u Boru se održava drugi po redu East Weekned Fest. Zanimljivo mi je da, sam organizator, to naročito ne potencira ali zaista jeste simbolično da se jedna takva manifestacija održava na dan mlađanog Stojana, kasnije sv. Vasilija za koga se između ostalog vezuju i sledeće stvari:
- Imao je pametne i brižne roditelje, koji su ga od Turaka sakrili i poslali u manastir Zavalu da “Uči knjigu”.
- Da je mali Stojke brzo shvatao bukvar, časoslov, psaltir, kao i prve molitve.
- Da je izrastao u pre svega čoveka vrednog poštovanja, koji se brinuo o svom narodu, bez obzira na veru.
- Da je bio posvećen obilaženju i podučavanju svog naroda.
Obe manifestacije u organizaciji udruženja ISTOK iz Bora (BorNet i East Weekend Fest), već su postavile neke standarde i dale dobar primer kako se takvi događaji organizuju.
Uz još jedno udruženje za svaki respekt, udruženje BITNO iz Bora, ove dve grupe građana zajedno sa Boranima, su postavile grad Bor na pohvalnu poziciju i rado viđenu lokaciju za druženje i razmenu pozitivne energije svih ljudi dobre volje. Svako udruženje, u okviru svojih aktivnosti. Dakle što se toga tiče, đa ISTOK, đa BITNO, Borani svaka vam čast!
Bor još nazivaju i Srpskim Internet Čudom uz šalu, a možda i zbilju da ima najveću koncentraciju Blogera po glavi stanovnika u Srbiji
Međutim “Godine Raspada” su zamrljale sjaj RTB Bora i proste činjenice da je recimo krajem 80tih broj zaposlenih IT službenika se merio u hiljadama, da je RTB Bor uz celokupan RTB sistem okupljao zaista veliki broj visokoobrazovanih stručnjaka svih profila, pa samim tim, nije Bor nikakvo čudo, Bor je samo posrnuli div, koji se polako diže i sa sebe otresa memlu i prašinu proteklih godina. I zaista, u tome mu treba pružiti maksimalnu podršku.
Nego… Šta je bre taj EWF?!
EWF je manifestacija društvenog karaktera, što znači manifestacija za sve. Manifestacija je Međunarodnog karaktera, dakle ima svakakva se šuša skuplja i diže kvalitet panela, predavanja i diskusija na jedan zaista zavidan nivo. Osnovna alatka EWF-a je izuzetno dobro razvijena internet zajednica.
EWF se dakle bavi, društvenim vezama, na jednom prostoru okupljajući nas male debele kržljave, ili pak velike mršave, uostalom, kapirate poentu, ove obične, Prave Ljude (tzv. Moji ljudi) i “one druge”.
Oni drugi su ličnosti iz javnog života, politike, kulture, nauke, umetnosti, uostalom bacite pogled na učesnike, zaista zanimljiva kombinacija njuški i nujuškica, uključujući, ničim izazavanu moju slaninkastu malenkost (kako se ja tu nađoh, to sam Bog zna…)
Sam organizator će se pohvaliti i činjenicom da je ovaj događaj prepoznat kako od strane opštine Bor, tako i od strane Turističke organizacije, koja je EWF uvrstila u turističku ponudu opštine Bor. Takođe prsiće se da su samostalno organizovali Live stream (uz pomoć Telekom Srbija i Televizije Bor), što da vam iskreno kažem i jeste za pohvalu, naročito što će ovo biti jedan od prvih događaja ovog karaktera koji će biti sniman sa više od jedne kamere, pa im i to nije bilo dosta, nego su ubacili u čitavu priču i produkciju. Pa aj, videćemo našta će to da liči, u svakom slučaju pohvalno.
Takođe, greh bi bio ne pomenuti su se u organizaciju ovog East Weekend Festa uključile bukvalno sve Borske institucije, kako i koliko je ko mogao.
Međutim…
Sad kad imate uvod i neke osnovne podatke, ja bi da vam kažem šta nećete videti na fancy Live Stream-u i zašto bi bilo dobro ako ste u mogućnosti da prošetate do Bora. Ono što organizator ne zbori javno, je malo više detalja oko lokacije same manifestacije, ovog osnovnog dela. Dakle pominje se hotel Albo, zaista pristojno hotelče, koje zaslužuje i koju zvezdicu više, lepo, čisto, skockano. Ali kao što rekoh, međutim, i pored činjenice da Albo poseduje prostor za manifestacije ovog karaktera, paneli se odigravaju u restoranu hotela Albo. To vam daje mogućnost, da bukvalno sedite za istim kafanskim stolom sa učesnicima diskusija. Dakle npr. ukoliko se gospodin Đomla nešto ne predomisli, imaćete prilike da čujete Đomlu kao i da mu dobacujete pitanja udobno smešteni u svoju kafansku stolicu pijuckajuću domaću sa ratlukom i vinjakom, uz malu kiselu. E to se na stream-u, nit može videti, nit može osetiti!
Dodatno, tu ste u istoj kutiji sa svim miševima, pacovima, mačkama, mačorima sve u svemu jedva vrlo aktivna i vesela atmosfera, pre svega opuštena. To vam je prilika da se upoznate sa ljudima, da razmenite mišljenja, da iznesete svoje ideje, da budete saslušani. I da se razumemo, to nije mesto koje treba shvatiti kao priliku za dizanje revolucija, međutim jeste mesto gde možete ostvariti kontakt i samim tim steći mogućnost za nešto veći uticaj. I poslovno i društveno gledano, ne bi tu ništa dodavao, ko se poslovno prepoznaje među učesnicima i gore navedenim činjenicama nek pakuje kofere i vidimo se u Boru.
Ali to nije sve!
Prava magija počinje kad jaganjci, pardon diskusanti utihnu! Prvo edno koncertče mlađanih Borskih bendova, zatim GORIBOR, pa i Ljuba Ninković i Paja Vučković, uz dobru svirku stajaće i TwitWall za pijane tvitove, a ko se pijanih tvitova nije natvitovao, taj tviter nije okusio! Pa ni to nije sve…
Najupornije u sitne sate tu očekuje klub Cult, malo mestašce sa onom energijom i atmosferom kojom su nekad bili ukrašeni neki beogradski klubovi poput npr. Sačulatca i naravno tu počinje pravo tvitovanje
Treba li još nacrtati sa sve ovo košta 0.00 RSD?!
I da, ima ali… onu kafu, vinjak i malu kiselu verovatno ćete morati da platite, pijanka, pardon, druženje u Cult-u isto traži novce ali ne moram da vam napominjem da je sve nekih 50% jeftinije od Beogradskih klupskih cena. Dodatno “ali” je drama za smeštaj, dobar deo kapaciteta je već popunjen, pa požurite sa burazer, tetka, kum i ostalim varijantama noćenja. Verovatno ima još rešenja ali za to pitanja uputite organizatoru.
Atmosfera će pored svega navednog biti posebno začinjena poznatim izbornim rezultatima ali i napokon rasterećena ove izborne kampanje, koja nam svima više mozak popi.
I još!
Moj dragi klijent i ovog puta šalje vesele pozdravčiće!
I još, još!
Pošto sam se upleo u jednu svemirsku priču, posetioci će dobiti jedinstvenu priliku da osete kako izgleda biti “Game tester” kroz specijalne ulaznice u svet izvorno Srpskih svemiraca, više detalja kad za to dođe vreme, a EWF gosti će imati priliku da zadovolje znatiželju
Dakle…
Uz sad već bogato iskustvo sa prethodnih manifestacija, moja očekivanja su zaista velika, do sad su uvek uspeli da me iznenade, shodno tome gostima su ugradili velika očekivanja, videćemo kako će ih opravdati
Ako ste u nedoumici, ovako lično i iskreno, dođite 12. i 13. Maja u Bor, fenomenalna je atmosfera, itekako ima šta da se vidi, dobro je zezanje, sam događaj barem je do sad tako bilo, predstavlja visokoproduktivni odmor, što napaćenim propalim, preduzetničkim plećima, a i svima ostalima ne može da ne prija.
Iskreno se nadam i verujem, da će sveti Vasilije Ostroški biti dobar saveznik kako organizatorima tako i učesnicima, pa da svi zajedno ugledajući i poštujući život i delo našeg velikog sveca, zajedno se potrudimo za neko bolje sutra.
Aj pa se vidimo u Boru!
P.S.
Neko vispren se dosetio da šalje lažne mailove u ime organizatora EWF-a. Nemojte se pecati na bilo šta što stiže sa naloga office@istok.org.rs, taj nalog ne pripada organizatoru, zvanični kontakti organizatora su: info@istok.org.rs, upravniodbor@istok.org.rs
Sajtovanje – Vredi li to čemu?
Prošlo je siguno već više od godinu dana od kada me je gosn Miloje Sekulić zamolio da bacim koje zrnce mudrosti na ekran i obogatim našu Internet zajednicu još jednim, nažalost, tako potrebnim primerom uspešne primene interneta u poslovanju. Sa ciljem naravno da nešto širem auditorijumu bude lakše da shvati značaj upotrebe istog.
Ja vam neću u redovima koji slede vrteti priču o magičnoj moći interneta, naprotiv, odmah ću vam reći, bez motike leba nema! Što u prevodu znači, sam vaš, internet nastup, vam ne znači apsolutno ništa, ukoliko vaš posao ne nose vredni, uporni i barem malko umni ljudi. E sad kad smo sve postavili na svoje mesto, aj da vidimo šta to znači kroz jedan lep primer.
Ima Bogami verovatno decenija i kusur, kako me je dizajnerka Slavica Trailović, tada već dugogodišnja dizajnerka Termovent Komerca, upoznala sa gospodinom Dušanom Perovićem vlasnikom, tada male ali vrlo vredne „firmice“ Termovent Komerc. U brojkama, ako me sećanje ne vara, tada je TK brojao oko 25 zaposlenih. Iza sebe u to vreme imao sam svega par sajtova ali i solidno znanje u realizaciji web prezentacija.
Sa gosn Perovićem smo brzo našli zajednički jezik, definisali cilj i izmislili novi termin koji jasno definiše zahtev tipa: “Treba mi sajt sa kojim se neću postideti pred inostranim klijentima”, to smo sve skratili u vrlo korisnu kovanicu “Sajt za ku–enje“. I bi tako, za nešto manje od mesec dana iz tadašnje laboratorije rodio se Flash sajtić, koji zaista nije imao ni čega ni koga da se stidi. Pa da ne budemo skromni, mnogi su mu i zavideli
Započeta je uspešna saradnja kroz koju smo učili i mi, a i naš klijent, zajedno smo korak po korak osvajali u usvajali nove tehnologije, postavljali nove izazove.
Marketing Termovent Komerca se zasnivao na
- Kvalitetnim proizvodima
- Kvalitetnoj usluzi
- Fantastičnoj dokumentaciji,
- Kvalitetnoj online promociji
- Kvalitetnoj reprezentaciji
- Sajamskim nastupima uz prateće atraktivne multimedijalne prezentacije
Uz uvek prisutan, kvalitetan i inovativan dizajn!
Takav pristup je doveo do toga da je retka firma iz KGH/HVAC (Klimatizacija, grejanje, hlađenje) branše koja nije “pozajmila” TK kataloge sa sajta, pa i fotografije, tekstove…
Već tada je solidan broj novih klijenata u Termovent stizao putem internet sajta i na njemu predstavljenih projekata, koji su poslužili kao vrlo ubedljiv argument da se radi o ozbiljnoj firmi.
Uz ogromne količine uloženog napora, rada, odricanja kombinacijom svih navedenih faktora naš klijent nije imao kud nego da gazi krupnim koracima napred. Nizali su se novi projekti, vrata evropske unije su se otvorila, počeli su poslovi u inostranstvu, generisali smo i neke nove zahteve.
Ulaganje u internet je u velikoj meri i nadmašilo očekivanja, omogućilo prodor na inostrano tržište, a samim tim i rast firme ali o tome koj redak niže…
Dolaskom na svet Web 2.0 koncepta i samim rastom kompanije, rešili smo da Flešonju pošaljemo u penziju, a da podignemo novi sajt koji će dati smisao svim „pozajmicama“, povećati posećenost i on line interakciju, generisati bazu kupaca.
Taj “mališa” je uspeo da prikupi veliki broj kontakt podataka i napuni jednu solidnu bazu sa preko 1000 usko profilisanih potencijalnih klijenata. Posećenost se godišnje udvostručivala, a sa njom i promet, neki ključni termini su zauzeli svoje pozicije u pretraživačima, a sa pozicijama stigla je radikalno povećana tražnja za dobro pozicioniranim proizvodima kao što su klima komore, bazenske klima komore, kaloriferi,ventilatori…
Ogroman rad, promišljen on line i off line nastup, danas je od Termovent Komerca napravio firmu koja svetla obraz Srpskoj HVAC branši u svetskim prostranstvima. Termovent Komerc danas više nije, a istini za volju nije baš ni bio, firmica ali je i dalje vrlo vredna radna zajednica koja od početnih oko 25, danas broji 75 zaposlenih, bez namere sa tim rastom usporava.
Gde je tačno u svemu tome internet?
Internet je ono parče koje daje krila, ono parče koje otvara vrata i ono parče koga se Termovent Komerc nikada neće odreći, već naprotiv u ovim, vrlo gadnim vremenima akcenat bacaju upravo na ovaj oblik promocije svojih usluga i proizvoda.
Internet je bio karika u lancu koji je otvorio vrata Evropske unije, koja je direktno omogućila rast prodaje proizvoda iz proizvodnog programa, koja je privukla veliki broj novih klijenata! Ako ništa od ovog nije dovoljo ubedljivo, sve navedeno je rezultovalo ukupnim godišnjim prometom od 4.2 miliona evra za prošlu godinu, početak je bio značajno skromniji.
Da zaključim… Ne treba vam puno “bubrega” da vam idealno jasno bude, da današnje poslovanje bez upotrebe svih potencijala koji informacione tehnologije u celini nude, je unapred osuđeno u najmanju ruku, vrlo ograničen i mali obim poslovanja. I zaista nema potrebe da puno lutate, postoji određeni broj dokazanih konsultanata, postoje firme sa višegodišnjim iskustvom iskoristite taj potencijal koji naša mila nam Republika Srbija već poseduje, da bi svaki vaš uložen dinar pogodio pravo u metu
I da stvar bude čista, ovaj tekst, u celosti je odobrio top menadžment kompanije Termovent Komerc.
Blokada – nudim bubreg
Na današnji sveti dan su moja krhka preduzetnička pleća osetile prve čari blokade tekućeg računa nesrećne mi firmice od strane rođene mi poreske uprave Zvezdara, a na račun zaostalih dugovanja za neku sitnu šaku dinara i nešto krupniju kamatnih dinara, a opet na račun te, tako nevešto nazvane, Komunalne takse ili vam Takse za isticanje firme na poslovnom prostoru.

Srbijo - Domovino Moja!
I sad kao što bi svaki Srbin, Bloger i Tviteraš očekivao, trebalo bi ovde da opljujem po velikoj nepravdi, po monstruoznim propisima, po državi, po pojedincima, naravno okrivljujući sve druge osim sebe samog. I ono što je tužno i to baš tužno, bio bi većim delom u pravu. Međutim kako ta taktika ne pali, ja bih ovde hteo da izložim neke predloge rešenja konkretnog problema.
Definišimo problem – Odredimo CILJ
Kako su se mnogi od nas već susreli, kako problem definišu poreski i drugi činovnički službenici, pa čak verovali ili ne, sudije naših sudova sa rečima:
“Znate, državi trebaju pare“…
Dakle problem je nedostatak novca u državnom budžetu zbog koga država pritiska sve svoje institucije da uteruju dugovanja pa makar i motkom. To poreski službenici shvataju vrlo ozbiljno, a što i ne bi kad im verovatno konstantno neko maše otkazima, pretnjama i koječime ispred nosa.
A CILj je nesmetan priliv projektovanih finansijskih sredstava na račune poreskih uprava.
Sada kada imamo CILJ ja bi da dam par predloga na račun unapređenja sredstava izvršenja i samog sistema, a sa jednakim krajnjim ciljem. Ovde pričam isključivo o dužnicima na račun Komunalne takse ili ajmo pa da budemo iskreni i da nazovemo to pravim imenom recimo Reket na imanje firme u gradu Beogradu.
1. Nije teško biti fin
Ako jedna ozbiljna država gradi imidž stimulativnog poslovnog okruženja, onda ta država treba da obezbedi nedvosmislenu i potpunu informaciju svakoj “budali” koja želi da otvori firmu.
Država vas prilikom otvaranja firme NE upoznaje sa finansijskim obavezama koje vas čekaju na račun pomenute takse, tačnije ne postoji nijedan informator koji vam kroz niz studija slučaja predstavlja jasnu finansijsku konstrukciju vaših sledujućihobaveza.
Naravno da ovo nije podrazumevan i obavezan čin, međutim meni se čini da se država hvali značajnim olakšicama i stimulisanjem razvoja privrede, a postojeći pristup ne stvara buduće privrednike nego niže potencijalne probleme.
Dakle. APR treba još bolje da radi svoj posao i da prilikom otvaranja firme predstavi vrlo precizan i jasan troškovnik za prve dve godine poslovanja.
Ovo stvarno nije teško, evo zaposlite mene, na određeno vreme, 1/2 radnog vremena, da radim da se oslobodim poreskog duga i njime nastalih dugova, da me dinara preko ne platite. Imaćete za verovatno manje od 3 meseca, kompletan troškovnik, tabele za na peške računanje, web aplikaciju i debil friendly brošuru za štampu.
2. Ne kažnjavajte privednike, zbog svojih grešaka.
Ovo se u ovom konkretnom slučaju odnosi na grad Beograd. Rešenje o Reketu na imanje firme u Beogradu vam stiže krajem prvog kvartala druge godine poslovanja. To rešenje vam objašnjava koliko vi već zapravo dugujete i ostavlja vam ultimatum da taj iznos platite u roku od 15 dana.
Nedugo za rešenjem koliko već dugujete, u toj drugoj godini poslovanja, stići će vam drugo rešenje koje kaže koliko već dugujte na račun toga, što je poreskim organima trebalo četri meseca da vam obračunaju koliko vi trebate da platite,uz isti ultimatum kao i iz prethodnog slučaja.
Uz sve navedenio tu je i projekcija plaćanja reketa do kraja godine (Iznos mesečne rate reketa).
Kada sve to saberete ako ste bili pošteni stiće će vas finasijska šamarčina da će uši da vam zuje jedno nedelju dana.
Rešenje o Reketu, uručujte prilikom otvaranja firme, a ne 15 meseci kasnije i to stvarno nije teško, osim naravno ukoliko ne vagate prvo koliko vam para fali u budžetu pa na račun toga razrezujete rekete. Ali to sigurno nije tako, zar ne?
3. Alavost je jedno, razum je drugo – Stimulacija nije kreiranje bezkompromisnog okruženja
Država je postavila svoje bedeme, lokalne poreske uprave. Zadatak je jedan – Take Money. Dočekaće vas krajnje ljubazne službenice, koje vam na kašičicu nude ponekad i neku slamku za koju da se uhvatite, sve dok plaćate ali nikako nijedan model po kome bi vi mogli recimo krajnje nerazumnu cifru da umanjite ili se makar ne daj Bože izborite za plaćanja na rate.
Regularan i razuman model ne postoji. Za plaćanje za, u, do šest rata, traži se garancija banke ili hipoteka na nepokretnost. Kod ovo hipoteka se i sad naježim sav dok pišem, a scenario za garanciju banke funkcioniše po sledećem principu:
Banka traži dinamiku otplate, a poreska uprava traži garanciju banke da bi vam dala dinamiku otplate.
Nije vam jasno, ok onda je sve kako treba. I ne treba da bude jasno, napravljeno je da bude neizvodljivo.
Reketi na imanje firme su za ovu godinu značajno smanjeni u odnosu na prethodnu, međutim i poslovanje je značajno otežano u odnosu na prethodnu. A šta se dešava sa nebuloznim dugovanjima od prethodnih godina? Pa ništa dugujete ih, uz kamaticu naravno.
Racionalizujte namete, prema realnom poslovanju i starosti firme. Stvarno ne ide da se privredni razvoj “stimuliše” gaženjem novoosnovanih preduzeća, sa “jedva krpi kraj sa krajem” poslovanjem.
Da li je moguće da nije omogućen makar otpis kamate na ljude spremne da izmire svoja dugovanja? Da li je moguće da je na nekim opštinama moguće sve, a na nekim ništa?
4. Hrišćanski je praštati
Ako se usuđujete da uzmete reč stimulacija privrede u usta, onda vam olakšice za likvidnost preduzeća verovatno ne deluje kao strani pojam. Podvucite crtu, ponudite modele, racionalizujte svoje ale. Pružite ovom narodu makar neku realnu šansu.
Nisam želeo da pišem ovaj post tako da pljujem, smatram da sam ponudio makar neke naznake za konkretna rešenja. Ideja imam još puno, a i spreman sam da vam ponudim svoj bubreg, kao garanciju, da bi racionalniji i korektniji pristup problemu zaista stimulisao rast priliva u državnu kasu i stimulisao dalji razvoj.
Dragi moji “državnici” negde mora da se stane, ovako kako ide, dalje propadanje je sasvim izvesno, ja vam praštam, lenjost, neznanje, alavost, inertnost ali teško da će vam Bog i vaša deca oprostiti.
Ja sam davno naučio, da je bolje sprečiti nego lečiti. Naučio sam i da to nije uvek moguće. Pitam se da li ste i vi? A zanima me kad zaplovimo 2012om, sa još grđim prognozama, koliko će vremena proteći dok bandere na Terazijama ponovo počnu da služe i nekim drugim namenama osim elektrotehničkim.
Moj slučaj?
- Preduzeće osnovano Februar 2009
- Februar/Mart 2010 – Rešenje o plaćanju takse za isticanje firme na poslovnom prostoru za 2009 godinu – 84.00,00 RSD
- U toku žalbi na to rešenje, stiže sledeće…
- Mart/April 2010 – Rešenje o plaćanju takse za isticanje firme na poslovnom prostoru za 2010 godinu – 108.000,00 RSD
- Maj/Jun 2010 – Stiže pozitivan odgovor na žalbu i taksa za 2009 se umanjuje na nekih 50ak hiljada RSD, u istom periodu žalba i kuku lele na 108.000,00 RSD ne nailazi na nikakav oblik, mogućnosti za umanjenje.
- Uzevši u obzir, čitavu nebulozu, ne plaćam ništa, a realno i nisam mogao.
- Mart/April 2011 – Stiže rešenje za 2011, kao i obračun i ultimatum za prethodna dugovanja (nešto malo ispod 200.000,00 RSD sa kamatama).
- Do današnjeg dana sam uplatio nekih 130.000,00 više nisam uspeo.
Blokadom računa, dospeo je na naplatu dozvoljeni minus, na taj način na ukupan preostali iznos dugovanja, dolazi i iznos dozvoljenog minusa, nisam u mogućnosti da plaćam plate i doprinose niti bilo koje druge obaveze prema državi i dobavljačima.
Da li je to rešenje problema? Da li je to ta stimulacija?
Ukupna dugovanja prema mom preduzeću u celosti namiruju sva državna potraživanja.
I za kraj, ukupna NETO dobit preduzeća za 2009 i 2010 godinu je 180.000,00 RSD, priznaćete nešto tu ne štima, pametan čovek bi rekao zatvaraj tu firmu!
Eh, bi ja kad bi samo mogao…
Hosting
Svašta sam počeo da žvaćem po blogu jerbo mi dobar ventil dođe, prija, imponuje. Međutim red je malo da kažem i koju iz oblasti poslovanja kojima se ja bavim. Često me u zadnje vreme pitaju, čime se tačno baviš, koja je tvoja specijalnost itd. I na to nije lako dati iskren i precizan odgovor, jer kad sastavite preko decenije staža u oblasti Interneta, onda su šanse male da ste baš na jednoj sisi ostali, već je to dobra zbirka iskustava i poznavanja različitih niša i mikroniša oblasti.
Od čega se počelo, to je svakako internet produkcija, dakle klepanje različitih oblika internet sadržaja, međutim, Internet Marketing proteklih par godina u mom opisu posla, gazi pomenutu produkciju jer ceneći novac i vreme klijenata, trudim se da im jasno stavim do znanja da priča o bilo kakvom internet nastupu davno, pa čak ni kod nas, ne počinje od Internet sajta, već od pažljive analize, definisanja ciljeva i sredstava. A sajt je značajna karika, a ne i gotov posao. Tako se delatnost premestila u sferu menadžmenta internet projekata, uz poseban akcenat na internet marketing.
Međutim tema ovog posta je Hosting, pa evo par zrnaca mudrosti, proisteklih iz dosadašnjih iskustava. Gde je Neba hostovao do sada sve sajtove?
Kada je Srbija u pitanju to su: Eunet, VeratNet, YUBC, SezamPro, Net2yu, Panet, Beotel, Loopia, Adriahost… verovatno sam neke i propustio da navedem.
Kada su u pitanju strane zemlje moram po zemljama zato što se ne sećam baš svih provajdera i onda bi to bile: Holandija, Nemačka, Engleska, Amerika, Kanada.
Trenutno je sveska spala na četri listića:
Zašto? Ajmo redom…
Većina domaćih provajdera, obimom poslovanja nije u mogućnosti da stvori ni približno konkurentne uslove stranim provajderima i zato se većim delom bave zakupom inostranih servera i nekim oblikom affiliate hosting-a. E to nije dobro, a tek neće da bude dobro. I da naglasim, ovo nije standardna, tehnička revizija i testiranje hosting provajdera, ovo su moja iskustva i moje mišljenje.
Funkcionalnost, dostupnost, ping
Što se tiče funkcionalnosti, inostrane platforme, nude veću funkcionalnost i stabilnost, značajno veće protoke i kapacitete ali i od – do slučaja, radikalno lošiji odziv (Ping). U praksi to znači da vas manje boli glava u pogledu nedostupnosti usluge ali vam brzina pristupa i osećaj “žustrine” postavljene web aplikacije/prezentacije predstavlja značajan trn u oku (ako ste sami prema sebi iskreni). Klijenti najčešće neće primetiti nedostatke, ali pretraživači hoće. Dodatna zvrčka se javlja i tek će se javiti u Geolokacijskom indeksiranju, koji će prednost davati sadržajima koji se fizički nalaze u zemlji gde im jezička verzija i geolokacijski meta tag sajta pripada. I da ja budem pošten sam prema sebi, pomenuti ping je najčešće jedva primetan faktor, međutim nisu retki periodi zagušenja saobraćaja, kada to nije slučaj.
Podrška
Situacija je šarolika i zapravo vrlo zaguljena. Sve zavisi od konkretnog problema. Većina zahteva za podršku se svodi na rešavanje banalnih problema kod nezahtevnih prezentacija i aplikacija. Međutim ako radite sa kompleksnim aplikacijama i bavite se razvojem u sopstvenoj kuhinji tu počinju da se nižu problemi. Iako većina stranih provajdera ima 24/7/365 podršku, ona u većini slučajeva zaista dobro funkcioniše kod svih manjih problema. U slučaju zahteva za posebnim funkcionalnostima i omogućavanju vanstandardnih podešavanja ili ćete biti prinuđeni da odrešite kesu za “van”standardne usluge ili će vas ljubazno uputiti na sopstveni server.
U Majci nam Srbiji, tu počinju suze i histerija. Provajderi nisu u mogućnosti ili ne žele, da plate koliko toliko stručna lica, koja sa internet produkcijom imaju nešto više od poznavanja termina. Te ako se radi o pristupnim podacima, dns podešavanjma i sličnim banalnim problemima stvari funkcionišu, naravno u radno vreme isključivo. Ali ako krenete da mučete o php.ini podešavanjima, bilo kakvoj zahtevanoj konfiguraciji apacha ili IIS-a
prvo ćete čuti zvuk tišine, a zatim u boljem slučaju, prebacivanje na neku “višu” instancu. Nisu ni svi stranci cvećke nije mali broj provajdera kojima treba večnost da odgovore na vaš tiket ili mail.
Bezbednost
E tu se krije ogromna koskica! Da se razumemo, najveći broj bezbedonosnih propusta pripada pre svega nestručnosti, neozbiljnosti samog provajdera! Pa tek zatim neažurnosti i ranjivosti samih aplikacija i traljavosti autora. Kvalitetan hosting provajder sprečava eksploataciju ranjivosti svih poznatih web aplikacija, a i dobar deo mogućnosti za eksploataciju i custom made aplikacija. Dok oni “manje” upućeni, odnosno novcu više okrenuti, loptu i odgovornost za bezbednosne propuste, bez trunke srama guraju direktno u vaše dvorište.
A evo i Zaključka ali sa voljom i na vreme!
Ovaj post čami na jednoj od skladištnih lokacija već mesecima
kao i mnogi drugi nažalost, ne znam zašto to radim, jednostavno ispišem nešto do pola, nešto do kraja ali ne objavim.
Da se vratimo na materiju, u međuvremenu od pisanja ovog posta do pisanja zaključka Panda i ostale Google smisalice su došetale i do Srbije. Šta to u prevodu znači, to znači da će vam za ultimativni SEO ne teritoriji Republike Srbije, biti više nego poželjan server smešten na istoj toj teritoriji. A to u Srbiji više nije toliko česta pojava.
I šta sad, pa evo na račun moje sveske kako to funkcioniše:
Panet – Više nego dobar provajder, sa standardnom boljkom oko dostupnosti podrške, međutim tehnička ekipa im je najmanju ruku bolesna, tako da gospodin Dušan Pančevac junior, fura zaista utegnute serverčiće uz primenu svih “sveže sa police” tehnologija i zbilja bolestan sistem zaštite i backup-a. To u prevodu znači da ćete imati skoro pa idealno brz hosting, lociran u Srbiji, kao i da ne morate puno da brinete o bezbednosti vaših podataka, jer ako i dođe do problema, backup verzija će vas čekati, zatim da ćete imati na raspolaganju tonu fancy šmency tehnologija i usluga, ukoliko im to zatražite. Idiličnu sliku ruši činjenica da su ti serveri locirani u Srbiji, da zavise od Srpskih internet linkova, da terbajte prostora i protoka ćete morati platiti bogato, da to sve nije baš stameno stabilno. Dodatno najvišni nivo bezbednosti servera, vam skoro pa garantuje, da svaka iole složenija aplikacija koju server namiriše da sa sobom nosi potencijalno nebezbedne instrukcije neće tek tako raditi, te morate komunicirati sa njima i za takve aplikacije autorizovati svaku spornu metodu.
Podršku imate u radno vreme, a da budemo pravični, imate je i van njega, samo bez stroge garancije, kroz ticketing sistem.
Moram naglasiti da sam sa Panetom zaista tokom godina napravio više nego kvalitetnu poslovnu saradnju, da nije postojao problem, ni tehnički zahtev koji nismo uspeli rešiti. Te, nakon svega iznešenog eto preporuke i recimo ocene 9/10.
Siteground – Dobro poznati Američki provajder koji nudi dobar odnos cene i kvaliteta. U pogledu stabilnosti, rekao bi da predstavljaju majku stabilnosti u radu. Što se tiče podrške, od njih bi svi trebalo da je dobrim delom iskopiraju. Podrška se pre svega bazira na njihovoj ogromnoj bazi znanja u ticketing sistemu. Ceo sistem je do te mere razrađen, da ponekad ume da iritira. Do samog ticketa, se vrlo teško dolazi, prosto zato što na putu do njega, ćete u 95% slučajeva naći na rešenje vašeg problema. Ako ga ne nađete nekako ćete se dokopati šanse da napišete svoju muku i možete komotno čekati pored računara, jer zaista u većini slučajeva odgovaraju u roku od 10 minuta! Ali… Siteground nije baš najjeftiniji svetski provajder, Siteground komotno može predstavljati i uzor biznis modela vrhunskog kvaliteta, međutim tu stradate vi, korisnici. Svaka greška, može skupo da vas košta, svaka usluga koja izlazi iz okivra “uobičajnih” se dodatno naplaćuje. Ne želim da grešim dušu, ništa od toga nije ispisano sitnim slovima i ako vam treba nešto više od standardnog hostinga, dobro se informišite na njihovom sajtu. Smatram ih jednim od najkorektnijih hosting provajdera sa kojima sam se susreo tokom ovih godina, čak i kad su u pitanju usluge koje se dodatno naplaćuju, uspeli smo naći zajednički jezik. Naizgled neograničene vrednosti, ograničene su drugim, manje poznatim terminima u ponudama hosting provajdera. Tako da ako mislite na bilo koji način da zloupotrebite neku od njihovih usluga, možete se komotno pozdraviti sa tom zamisli. Da skratim priču, ukoliko vam je za uobičajan sajt, potreban vrlo stabilna hosting platforma i ako vam je ciljana publika na engleskom govornom području, Siteground predstavlja vrlo dobar izbor. Sve van toga, dobro se informišite, predprodajna podrška im je uvek dostupna i raspoložena da vam da svaku informaciju.
Moja najveća zamerka se odnosi na situacije kada vam je sajt hackovan, tu se podrazumeva da je krivica isključivo vaša, te će vam ukoliko vaš sajt ugrozi rad sistema, sajt biti momentalno izbačen iz sistema, tj. ugašen. Biće vam poslato obaveštenje kao i instrukcije kako da otklonite problem, e sad to je tako sve lepo prvi put, ne mogu se setiti, da li drugi ili treći put, ponovnu aktivaciju vašeg sajta morate dodatno platiti?! Tu se vraćamo na onu priču ko je tu sad pa odgovorniji i uzora biznis modela. Sve u svemu ako ih posmatramo kao provajdera za Srpske potrebe, ocena bi bila 7/10, za Američke zaslužuju značajno veću jer fakat jesu vrlo profesionalni i vrlo stabilni.
247-Host
Koliko para, e pa dobićete mnogo više muzike! Izuzetno je povoljan, naročito ako se u obzir uzme paket koji vam nudi neograničeni broj addon slotova. U prevodu znači da u okviru jednog paketa možete hostovati brdo sajtova. I upravo tome i služi i služi vrlo dobro. Nije naročito pouzdan, daleko od toga da je pogodan za neke ozbiljne sajtove. Ali za uloženi novac vratiće vam mnogo, mnogo. Podrška im funkcioniše, ne baš bajno i sjajno ali funkcioniše. Ja sam mu našao 1001 namenu i mnogo mi znači, to mi je resurčina na raspolaganju, bez mnogo glavobolje šta, kad i koliko. Zato ga ne mogu nešto oceniti, jednostavno to je vrsta resursa koja dobro dođe svakome ko se webom bavi za nekih 150-200$ godišnje, dobijate zaista mnogo ali nije za profesionalnu upotrebu.
Adriahost
Iako je Adriahost, domaći provajder, on boluje od iste boljke kao i većina drugih “domaćih” provajdera, a to je da zapravo nisu domaći, već su strani. I to im je zapravo jedina “mana”. Menadžment Adriahosta, Goran Magdić i ostatak ekipe zasada tu priču vode, zaista za primer i pohvalu. Zato je moja saradnja sa njima i odpočela, a nadam se da ćemo je u budućem periodu dodatno proširiti. Mislim da trenutno na našem prostoru sem njih, ne postoji provajder sa toliko predusetljivom i kvalitetnom podrškom. Tehnički to funkcioniše, kako funkcioniše, stabilnost je tipično za napolju stacionirane servere, na visokom nivou, odziv baš i nije bajan, ali kada se sve oduzme i sabere, Adriahost predstavlja odličan izbor za sve standardne web aplikacije. Te ako ne začinimo čorbu preteranim komplikacijama zaslužuju visoku ocenu 9/10.
Završio bi priču sa prosečnim ping vrednostima u ovom trenutku ka sajtovima koji se hostuju kod opisanih provajdera.
Panet 78ms
Siteground 314ms
247 Host 336ms
Adriahost 281ms
To bi bila neka moja pričica koja u ovom trenutku važi, vodite računa da se stvari u ovoj branši menjaju vrlo intezivno i da već koliko sledeće godina slika može biti značajno promenjena. A ako imate neku primedbu, zamerku ili pitanje ne stidite se da ga uputite.
P.S. Zli jezici palacaju da se svim i svačim bave svakakvi kvazi stručnjaci i istina, ja sam zapravo Veterinarski tehničar sa tri upisana, dva skoro završena i nijednim potpuno završenim fakultetom. Međutim smatram da mogu par reči da kažem na ovu temu jer za ovih par godinica, hostovao sam sigurno preko 500 sajtova, a trenutno aktivno imam oko 200, pa eto, čisto zbog zlih jezika
Firmovanje Serbian IT Style
Štrumpfastična koleginica Zmua je divno ispisala redke teksta o osnivanju Agencije, ja tu ništa ne bi dirao, samo bi vam naglasio da povedete računa jer se priča neznatno do znatno razlikuje od grada do grada, a pojedine smernice iz ovog teksta su korisne u oba slučaja.
Aj prvo da objasnim zašto se smatram dovoljno autoritativnim da pišem ove redove. Ja preduzetničim od svoje 15 godine, prvi oblik preduzetništva je bila radnja registrovana na ime Babe tadašnjeg ortaka u poslu, jer smo mi bili maloletni pa nismo mogli da registrujemo bilo šta. Kako otvorili tako i zatvorili, a dalje me je put vodio od najilegalnije ilegale, ilegale, poluilegale, polulegale, sive, smeđe, roze ekonomije do današnje tvorevine korporacije Krypton Web d.o.o.
Ajde prvo kratko i jasno dal d.o.o. ili agencija – Agencija. Agencija je manji, jednostavniji, za održavanje jeftiniji oblik preduzetništva. Shodno svemu navedenom, predivđena je i za manji obim finansijskog prometa i u poslovanju ima neka, koliko sam imao priliku da shvatim, pre virtuelna, nego realna ograničenja. Kada pređete, onu granicu za ulazak u PDV koja je 4 miliondžosa dinžerosa, tada ste pre u priči da vam je d.o.o. realnija, slobodnija, pa čak i jeftinija priča.
Ako imate sigurnu viziju, želju za bogatim izvozom usluga i planirate u startu veliki obim poslovanja, možda ćete se odlučiti za doo. Ovde je bitno naglasiti, da vizija podrazumeva neke realne osnove, poput unapred ugovorenih poslova, a ne samo vašu želju za ogromnim prometom. Dodatno vas pozivam da pročitate post Da li da otvorim firmu? I da dooobro razmislite da li vam to realno u životu još uvek treba. Kad ste presekli, prelomili i odlučili za Agency ondak na Zmua-in post, a za Dooičare evo par redaka.
Šta prvo?
Prvo APR sajt , jer ste ITijevci i znate da koristite internet, a konkretno čitate Podnaslov OSNIVANJA. I ne zalećete se!
Upućeni pravnik, dobrodošla stvar, knjigovođa, takoreći obavezna stvar. Izbor knjigovođe sam veoma detaljno opisao u Da li da otvorim firmu? pa ne bih da ponavljam.

Jedan od uspešnijih Srpskih preduzetnika a.k.a. - Uzor. Sliku ukrao sa www.trojka.rs, a odakle su oni ne znam.
E sad ide ono glavno, sve će pravnik da vam kaže i knjigovođa, a vi se od samog starta naučite da slušate njih ali i da proveravate sve sami. Tako ćete potencijalno uštedeti mnogo novca, vremena i živaca. U poslovanju vašeg doo postoje sledeće instance: APR, Opština na kojoj registrujete doo, Poreska uprava opštine na kojoj registrujete doo, Banka, Komunalna inspekcija, opet opštine na kojoj te registrovani, u zavisnosti od prostora, mozda i građevniska inspekcija. E sad ono što jeste zaista najbitnije i najvredniji savet koji vam mogu dati je: Ne budite lenji! Firma nije šala, niti predstavlja više nešto čega je lako, otarasiti se! Svaka od pomenutih službi na svim gradskim opštinama ima neki oblik info službe, biznis info centra i sl. Prošetajte se i hvatajte svakog pojedinačno za gušu, naročito ako na opštini postoji Udruženje preduzetnika i tome sl. Sve te institucije postoje tu zbog vas i pre svega treba ih koristi da ne bi došli u problem, a ne da bi ga preko njih rešavali tek kada isti nastanu.
Budite svesni činjenice da ortak, burazer, kum koji je firmu otvorio još pre 20 godina i baš sve zna, zapravo nema pojma ništa o otvaranju nove firme ali vam može dati neke perfidne tips & tricks. Zato APR, pravnik, knjigovodja, šetnjica po Opštini sve lepo na papirčić i pravac APR.
Šta će verovatno propustiti da vam kažu? Prvo komunalana taksa, nju ćete dobiti početkom druge godine poslovanja i to je obično šok koji mladi preduzetnik ne očekuje. Zato ste vi bili mudri mladi preduzetnik, pa ste obišli gore navedene institucije i dobli kompletan troškovnik za vaše preduzeće, na vašoj opštini, sa vašom šifrom delatnosti. Drugo što neiskusnog mladog preduzetnika, sa osrednje lenjim knjigovođom, može da iznenadi je porez na dobit. Zato uopšte nije loša praksa od prvog meseca uplaćivati unapred neku kintu, jer čak i ako preplatite u celosti, taj iznos vam prelazi u narednu godinu. Propustiće da vam kažu da treba da plaćate i šumarinu, eto to je novitet, aktuelan ovih dana. Neće vam reći da od samog starta u svakoj finansijskoj transakciji treba da naučite pre hvala i doviđenja, onu omiljenu dooičarsku i račun, gotovniski, molim vas.
I eto nadam se da sam dovoljno od koristi bio, nema tu preterane filozofije niti je to neka preterana nauka. Slušajte druge, verujte sebi, učite, jer biti ponositi vlasnik na preduzeće ili radnja, jeste zapravo škola koja kraja nema.
Za kraj još par reči o onim: “lako je tebi, ti si privatnik…” O koliko sam samo puta razne varijacije te rečenice čuo!? Ljudi nemojte se zaluđavati slašću privatničkog hleba, nije lako, ni jednoj ni drugoj strani, naročito privatnicima u ovakvim vremenima i početnicima. Tek kada postanete privatnik počinjete da cenite onu platu koju ste imali kao zaposleni, sloboda? Da, važi… Istina je da deluje da vi nikome ne polažete račune i da ne morate nikome da se pravdate, pitate i slično. Istina je i da vam sopstveni biznis zaista sa vrata skida neke okove. Ali se nipošto nemojte zavaravati da biti privatnik znači slobodu, pre će biti da znači robiju. Ako posla ima, rob ste posla, ako posla nema rob ste države, kako god okrenuli radili ili ne radili vas mesečne obaveze čekaju i neće nigde da pobegnu. Tako da je onako najrealnije da niste više gazdina “kučka” ali ste svakako klijentska i državna “kurva”. Jer svaku privatničku “slobodu” ćete vrlo skupo platiti, od posla se pobeći ne može.
Sve u svemu ume da bude baš mučno, ume da bude baš lepo, po meni je greška u ovim vremenima makar ne probati. Probati znači voditi posao minimum 3-5 godina ili do očite finansijske neisplativosti. Budite svesni vremena u kojem počinjete, pažljivo izplanirajte i udri!
Aj pa srećno!
East Weekend Fest – Bor, 7. i 8.05. 2011. – tj. oko #ewf
Pošto Srbe pre svega intersuju pare, da počnem od para. Organizatori ove konferencije su postavili domaći zadatak svim ostalima u pogledu novca. Kotizacija za ovaj događaj se kretala od besplatne preko 1200RSD do 2000RSD, e sad Srbin će reći pa to nije ništa specijalno nisu ni to male pare (kažem Srbin zato što su i Srpkinje Srbi, jer obrni okreni svaka je Srpkinja, nekog Tate Sin
). I da, to ne bi bilo ništa specijalno vredno pominjanja ako se ne uzme u obzir da u tu cenu ulazi i prevoz! Da kupite povratnu kartu za autobus do Bora, treba vam 1.5k dinerosa, a o benzinu i putarinama u varijanti sopstvenog prevoza suvišno je pričati. Bor spada u jeftinije za obitavanje u njima gradove, tako da vam za boravak tamo nije potrebna neka nenormalna količina novca, osim ako niste ja, kada vam sve pare ovoga sveta nisu dovoljne. Uz sav aranžman dodatno je bilo potrebno participirati sa 300 + 350RSD za #krmljao koji je bio vrlo dobar i dovoljno obiman (Opet ako niste ja, pa da mažnjavate i drugima iz tanjira (hvala Popaje)). Sve u svemu jedan događaj koji kompletna IT populacija, naravno i mnogo šire, ne treba da propusti za izgovorom nemamo vr€m€na. A evo dodatno i zašto.
U predimenzionisanom autobusu smo hrk hrk nas 17oro, mesta koliko sam upućen je bilo za 70. Posebno se u hrk hrk istakao Vudu Popaj, Miloje Sekulić je bio razredni starešina i on se priklonio hrk hrk diskusiji, a ja sam kao i u dosadšnjem školovanju, zabušavao, pisajući prethodni post. Posle coffee i piš puš pauze, atmosfera se malo podigla, tu i tamo smo osim piš i puš malo bla bla, te me Vudu Popaj informisa da osim meni poznatog i dragog alubuma on ima čini mi se reče još pet, pa i knjigu i da se dobrano bavi Mlatimudijalnim aktivnostima. Dolazak autobusom na događaje ovog tipa ima svojih standardnih mana ali i veliku prednost zato što se upoznajete sa prisutnima. Naravno, ja bi lično radije voleo da povezem par ljudi do lokacije, ali moj Yugoar ima nezgodnu narav i pamti mi svaku psovku, pa se plašim da bi me pizda negde izdala, a sa mojom većom i lepšom polovinom nisam još uspeo da nađem model kako da uđemo u posed nekog Rumuna. A što se tiče uvaljivanja u transport kombinacije, to uvek stoji ali ja nisam ljubitelj te varijante.
Po izlazku iz autobusa i protezanju starih kostiju pridružismo se prisutnima na kafi i pozdravima, te ja prionuh odmah na zadatak zadat od strane dragog mi klijenta i podelih pozdravčiće kojima se uvek svi obraduju. O predavanjima nemam šta da gušim, koga je baš zanimalo pratio je preko live streama, a meni je jedino i krivo i pitam se oće li se ti snimci negde pojaviti raspoloživi za gledanje/skidanje. Zaista je bilo kvalitetnog materijala Rumuni su bili iznad očekivanja, pa i sve ostalo je bilo vrlo vrlo zanimljivo.
E sad, offline je kao i uvek još zanimljivije. Po koje spontano kraćano bla bla Mahlat, Poslednji Skaut, Psiholog , MilošBlog nove devirtualizacije , sve u svemu lepota! Posebno je bilo interesantno primetiti sveopšte čuđenje kako su prisutni političari zapravo cool ili kako bi Torbica u offline-u (Kiza Approved) fazonu, izrazio dodatkom “Brate” pri obraćanju Aproved personi. Te su sa prisutnima Veso Brate i Goco Brate podelili po koju reč mudrosti. Branislav Lečić je takođe bio zanimljviji u offline komunikaciji i komentarima “+16″ diskusije, međutim odsustvo Twitter naloga mu nije oprošteno, šta da se radi niko se nije naučen rodio, neće mu niko zameriti ako grešku ispravi. Veselin Jevrosimović mi nije dao odgovor na pitanje da li je Jagnjetina ključ uspeha u biznisu ali ja sam mu i pored toga, velikodušno ponudio da nam se pridruži u Krypton Web-u, jer sam oduvek bio spreman da mladim, sposobnim i radnim ljudima dam šansu i da zajedno pokušamo da promenimo svet.
Ja sam East Weekned Fest iskoristio i za obilazak Ujne i Bratanca, pa mi je sama poseta Boru bila dodatni Win ali sam propustio večeru i after party u Hotel Albo, afterparty i nisam morao ali imao sam problem zato što u klubu Cult afterparty nije nastupio te sam sa Ubuntu zajednicom i Bratancem spojio dan i noć, što mi je značajno otežalo komunikaciju i praćenje drugog dana.
Za kraj moram da naglasim da sam dosta toga ovde sigurno propustio i baš zato svako ko je East Weekend Fest ove godine propustio sledeće nipošto ne treba. A sve dobre ljude koje nisam naveo, neka mi ne zamere, moja dementnost uzima maha ali kako je “Repetitio est mater studiorum.” svaka nepravda će biti vremenom ispravljena.

Ovaj površinski kop nažalost zatrpavaju, baš je impresivno za videti a da bi ste stekli predstavu koliko je to, izvukao sam vam dve sličke za poređenje.
Izlazak iz ormara
Od trenutka kada sam zaseo za računalo, preko onog kada sam za to sedenje uzeo i neke novce, pa sve do E-trgovine, na stručna okupljanja sam posmatrao kao idealno rešenje za gubljenje vremena bez mnogo motiva da uzmem bilo kakav oblik učešća u istim.
Međutim kada sam se probudio i protegao nekih 10 godina kasnije, shvatio sam da sam od svih šala zaista postao pravi podrumski pacov, koji sedi i delje tastaturu i miša bez trunke real life profesionalne interakcije. IT profesionalce odlikuje i jedna dodatna nesrećna sudbina da najčešće ljudi iz njihovog najbližeg okruženja na dostignuća koje postižu u poslu gledaju ili telećim pogledom ili neobjektivnom hvalom onoga što treba ali i onoga što ne treba da se hvali.
Pre nekoliko godina imao sam prilike da malo popričam sa profesorom kojem je uža specijalnost Fuzzy Logic i Artificial Inteligence priča, a zapravo se bavi predavanjem materije koja mu po usko profesionalnoj vokaciji apsolutno ne leži. Ja o pomenutim temama znam samo vrlo površno ali tad mi ga je baš bilo žao, jer mi misao o tome koliko mora da je taj čovek usamljen kada u pitanju bilo kakav oblik komunkacije o poslu, a ipak van njega. Zamislite samo, dođe čovek sa posla kući sav isfrustriran od rešavanja nekih nenormalnih matematičkih i programskih problema i srećan što je iste uspeo da reši na način koji se graniči sa genijalnim. Dočekuje ga recimo supruga, kojoj on u tom euforičnom raspoloženju želi da objasni kako je to nešto uspeo genijalno da reši. Međutim nakon par minuta shvata da priča japanski osobi koja i pored najbolje volje, nije u stanju da ga razume i da sa njim podeli euforiju.
Sve to uzevši u obzir ja sam se prošlog meseca uputio put E-trgovine i evo sad u autobusu za Bor East Weekend Fest kuckam ovaj post. Šta mi je donela E-trgovina? Par zaista predivnih dana, oko 100 & Rising Followera na Twitter nalogu i blagu zavisnost od istog, nekoliko zaista korisnih i nadam se u budućnosti produktivnih poznanstava, okruženje gde šta god izgovorili svako će vas razumeti, gde će vas od srca popljuvati ali isto tako i pohvaliti, a sve će to zaista imati barem neku profesionalnu vrednost i smisao, na kraju, bakterije sinak, bakterije! Davno je poznato da se od posla valja malo odmoriti, izluftirati, e pa definitivno E-trgovina jeste bila dobrano punjenje baterija.
Šta očekujem od East Weekend Fest-a?
Pa pre svega da devirtualizujem Boransku ekipu, obavezno upoznam Dedu, biće i par zanimljivih bla bla, a tu je svakako i grupa građana za punjenje baterija i razmenu kreativne energije, tzv. Uigrana Dezorganizovana Ekipa Krokodila ili skraćeno UDEK.
I tako u poprilično zadremanom tobusu za Bor ja završavam ovaj postić uz poruku: “Nemojte smrdeti za računarima, izađite iz ormara”! Ovakvih skupova ima sad već podosta, ne mislim da je fora biti baš na svima ali valja probrati, a ja eto o E-trgovina baš napričah iz nekog drugog ugla, a potrudiću se da sa East Weekend Festom bude ista stvar.
Pa da ponovim sad već ustaljenu…
East Weekend Fest-u drž se, ova se masa ka tebi talasa!
Ideja na poklon #001 – Pile i Krompiri
Pileće meso i krompiri spadaju u kategoriju zdravih ali i jeftinih namirnica. Upravo iz tih razloga ugostiteljska usluga koja se vrti oko te dve namirnice može biti interesantna kao ponuda za svako tržište.
Kako postaviti stvari?
Pile i Krompiri su zamišljeni kao online i offline prodajni ambijent, prepoznatljivog vizuelnog indetiteta. U svojoj ponudi Pile i Krompiri imaju sve što se vezuje za ta dva pojma:
1. Pile
- Pečeno (Na ražnju, roštilju, kuvano, celo, tranžirano, na xy način, pohovano sa jajima, pohovano sa prezlom)
- Živo (fabričko, seljačko, celo, tranžirano, sortno, sa geografskim poreklom, određenih starosti i mesne strukture)
2. Krompiri
- Živi (xy sorte, ljušteni, neljušteni, seckani za pomfrit, seckani za salatu, seckani za xy, smrznuti, sveže ljušteni, blanširani)
- Pečeni (pečeni na xy načine, kuvani za salatu, za testo, izpasirani, pire krompir na xy način)
3. Dodatno
- Pileće supe u xy varijacija, Pileći specijaliteti, Krompirski specijaliteti, Pileće i Krompirske salate.
- Začinske smeše i začini, ambalaža za pripremu
- Jaja domaća, farmerska, sortna, klase, živa, obrađena
Sve to dostupno online, dostupno offline, poruči, pokupi, dostava, ketering.
Ako gore iznešeno lepo upakujte, postavite na zanimljivu offline i online lokaciju i do kraja ispratite razrađenim procedurama i standardima kvaliteta, eto vama proizvoda za Franšizu.
Originalnost ideje se ogleda u poreklu namirnica, načinu pripreme koji mora biti okrenut isključivo zdravoj ishrani.
Meni palo napamet, teško da ću ikada uspeti da realizujem, a ako neko uspe sa ovim nešto da napravi, ja ću biti zadovoljan besplatnim krmivom na još jednoj lokacji




