Simbolično na dan Svetog Vasilija Ostroškog u Boru se održava drugi po redu East Weekned Fest. Zanimljivo mi je da, sam organizator, to naročito ne potencira ali zaista jeste simbolično da se jedna takva manifestacija održava na dan mlađanog Stojana, kasnije sv. Vasilija za koga se između ostalog vezuju i sledeće stvari:

  1. Imao je pametne i brižne roditelje, koji su ga od Turaka sakrili i poslali u manastir Zavalu da “Uči knjigu”.
  2. Da je mali Stojke brzo shvatao bukvar, časoslov, psaltir, kao i prve molitve.
  3. Da je izrastao u pre svega čoveka vrednog poštovanja, koji se brinuo o svom narodu, bez obzira na veru.
  4. Da je bio posvećen obilaženju i podučavanju svog naroda.

Obe manifestacije u organizaciji udruženja ISTOK iz Bora (BorNet i East Weekend Fest), već su postavile neke standarde i dale dobar primer kako se takvi događaji organizuju.

Uz još jedno udruženje za svaki respekt, udruženje BITNO iz Bora, ove dve grupe građana zajedno sa Boranima, su postavile grad Bor na pohvalnu poziciju i rado viđenu lokaciju za druženje i razmenu pozitivne energije svih ljudi dobre volje. Svako udruženje, u okviru svojih aktivnosti. Dakle što se toga tiče, đa ISTOK, đa BITNO, Borani svaka vam čast!

Bor još nazivaju i Srpskim Internet Čudom uz šalu, a možda i zbilju da ima najveću koncentraciju Blogera po glavi stanovnika u Srbiji :) Međutim “Godine Raspada” su zamrljale sjaj RTB Bora i proste činjenice da je recimo krajem 80tih broj zaposlenih IT službenika se merio u hiljadama, da je RTB Bor uz celokupan RTB sistem okupljao zaista veliki broj visokoobrazovanih stručnjaka svih profila, pa samim tim, nije Bor nikakvo čudo, Bor je samo posrnuli div, koji se polako diže i sa sebe otresa memlu i prašinu proteklih godina. I zaista, u tome mu treba pružiti maksimalnu podršku.

Nego… Šta je bre taj EWF?!

EWF je manifestacija društvenog karaktera, što znači manifestacija za sve. Manifestacija je Međunarodnog karaktera, dakle ima svakakva se šuša skuplja i diže kvalitet panela, predavanja i diskusija na jedan zaista zavidan nivo. Osnovna alatka EWF-a je izuzetno dobro razvijena internet zajednica.

EWF

EWF se dakle bavi, društvenim vezama, na jednom prostoru okupljajući nas male debele kržljave, ili pak velike mršave, uostalom, kapirate poentu, ove obične, Prave Ljude (tzv. Moji ljudi) i “one druge”.

Oni drugi su ličnosti iz javnog života, politike, kulture, nauke, umetnosti, uostalom bacite pogled na učesnike, zaista zanimljiva kombinacija njuški i nujuškica, uključujući, ničim izazavanu moju slaninkastu malenkost (kako se ja tu nađoh, to sam Bog zna…)

Sam organizator će se pohvaliti i činjenicom da je ovaj događaj prepoznat kako od strane opštine Bor, tako i od strane Turističke organizacije, koja je EWF uvrstila u turističku ponudu opštine Bor. Takođe prsiće se da su samostalno organizovali Live stream (uz pomoć Telekom Srbija i Televizije Bor), što da vam iskreno kažem i jeste za pohvalu, naročito što će ovo biti jedan od prvih događaja ovog karaktera koji će biti sniman sa više od jedne kamere, pa im i to nije bilo dosta, nego su ubacili u čitavu priču i produkciju. Pa aj, videćemo našta će to da liči, u svakom slučaju pohvalno.

Takođe, greh bi bio ne pomenuti su se u organizaciju ovog East Weekend Festa uključile bukvalno sve Borske institucije, kako i koliko je ko mogao.

Međutim…

Sad kad imate uvod i neke osnovne podatke, ja bi da vam kažem šta nećete videti na fancy Live Stream-u i zašto bi bilo dobro ako ste u mogućnosti da prošetate do Bora. Ono što organizator ne zbori javno, je malo više detalja oko lokacije same manifestacije, ovog osnovnog dela. Dakle pominje se hotel Albo, zaista pristojno hotelče, koje zaslužuje i koju zvezdicu više, lepo, čisto, skockano. Ali kao što rekoh, međutim, i pored činjenice da Albo poseduje prostor za manifestacije ovog karaktera, paneli se odigravaju u restoranu hotela Albo. To vam daje mogućnost, da bukvalno sedite za istim kafanskim stolom sa učesnicima diskusija. Dakle npr. ukoliko se gospodin Đomla nešto ne predomisli, imaćete prilike da čujete Đomlu kao i da mu dobacujete pitanja udobno smešteni u svoju kafansku stolicu pijuckajuću domaću sa ratlukom i vinjakom, uz malu kiselu. E to se na stream-u, nit može videti, nit može osetiti!

Dodatno, tu ste u istoj kutiji sa svim miševima, pacovima, mačkama, mačorima sve u svemu jedva vrlo aktivna i vesela atmosfera, pre svega opuštena. To vam je prilika da se upoznate sa ljudima, da razmenite mišljenja, da iznesete svoje ideje, da budete saslušani. I da se razumemo, to nije mesto koje treba shvatiti kao priliku za dizanje revolucija, međutim jeste mesto gde možete ostvariti kontakt i samim tim steći mogućnost za nešto veći uticaj. I poslovno i društveno gledano, ne bi tu ništa dodavao, ko se poslovno prepoznaje među učesnicima i gore navedenim činjenicama nek pakuje kofere i vidimo se u Boru.

Ali to nije sve!

Prava magija počinje kad jaganjci, pardon diskusanti utihnu! Prvo edno koncertče mlađanih Borskih bendova, zatim GORIBOR, pa i Ljuba Ninković i Paja Vučković, uz dobru svirku stajaće i TwitWall za pijane tvitove, a ko se pijanih tvitova nije natvitovao, taj tviter nije okusio! Pa ni to nije sve…

Najupornije u sitne sate tu očekuje klub Cult, malo mestašce sa onom energijom i atmosferom kojom su nekad bili ukrašeni neki beogradski klubovi poput npr. Sačulatca i naravno tu počinje pravo tvitovanje :D

Treba li još nacrtati sa sve ovo košta 0.00 RSD?!

I da, ima ali… onu kafu, vinjak i malu kiselu verovatno ćete morati da platite, pijanka, pardon, druženje u Cult-u isto traži novce ali ne moram da vam napominjem da je sve nekih 50% jeftinije od Beogradskih klupskih cena. Dodatno “ali” je drama za smeštaj, dobar deo kapaciteta je već popunjen, pa požurite sa burazer, tetka, kum i ostalim varijantama noćenja. Verovatno ima još rešenja ali za to pitanja uputite organizatoru.

Atmosfera će pored svega navednog biti posebno začinjena poznatim izbornim rezultatima ali i napokon rasterećena ove izborne kampanje, koja nam svima više mozak popi.

I još!

Moj dragi klijent i ovog puta šalje vesele pozdravčiće!

I još, još!

Pošto sam se upleo u jednu svemirsku priču, posetioci će dobiti jedinstvenu priliku da osete kako izgleda biti “Game tester” kroz specijalne ulaznice u svet izvorno Srpskih svemiraca, više detalja kad za to dođe vreme, a EWF gosti će imati priliku da zadovolje znatiželju ;)

Dakle…

Uz sad već bogato iskustvo sa prethodnih manifestacija, moja očekivanja su zaista velika, do sad su uvek uspeli da me iznenade, shodno tome gostima su ugradili velika očekivanja, videćemo kako će ih opravdati ;) Ako ste u nedoumici, ovako lično i iskreno, dođite 12. i 13. Maja u Bor, fenomenalna je atmosfera, itekako ima šta da se vidi, dobro je zezanje, sam događaj barem je do sad tako bilo, predstavlja visokoproduktivni odmor, što napaćenim propalim, preduzetničkim plećima, a i svima ostalima ne može da ne prija.

Iskreno se nadam i verujem, da će sveti Vasilije Ostroški biti dobar saveznik kako organizatorima tako i učesnicima, pa da svi zajedno ugledajući i poštujući život i delo našeg  velikog sveca, zajedno se potrudimo za neko bolje sutra.

Aj pa se vidimo u Boru!

P.S.

Neko vispren se dosetio da šalje lažne mailove u ime organizatora EWF-a. Nemojte se pecati na bilo šta što stiže sa naloga office@istok.org.rs, taj nalog ne pripada organizatoru, zvanični kontakti organizatora su: info@istok.org.rs, upravniodbor@istok.org.rs

03.07.2011

#DedaUp – EPOHALNO!

by nebilebilekulus

Po mnogo čemu jučeršanji susret (pisano dan posle :) ) tviteraša iniciran i realizovan od strane optimističkog autoriteta sa naših prostora, uvaženog gospodina Deda Bora, može se nazvati epohalnim i notira kao istrojski momenat u razvoju snažne i uticajne intrenet zajednice u Srbiji.

Broj prisutnih na tvitupu mislim da niko sa sigurnošću ne može potvrditi, u svakom slučaju radi se o cifri od preko sto ljudskih duša, a i verovatno manje od 200.

Prisutni su bili i više i manje politički i društveno uticajni tviteraši i naravno divni ljudi, talentovani, mladi, nešto stariji, profesionalci kraće rečeno svi ljudi koji cene i poštuju lik i delo tog harizmatičnog Dede iz Bora. Tako je Deda po ko zna koji put, ispao žešći šmeker i u sred Beograda napravio fenomenalnu žurkicu.

Društvo na #DedaUp je imalo i dodatne razloge za dobro raspoloženje jer su: Zoran TorbicaIstok Pavlović, Dušan Dželebžić, Žarko Ptiček, Viktor Marković, Marko Dražić. Branko Đurković, Veselin Jevrosimović uspeli da naprave korak više u komunikaciji Srpske internet zajednice sa Vladom Republike Srbije. U tome, kao i uvek do sad, bila značajna pomoć Uprave za digitalnu agendu na čelu sa Jasnom Matić.

Da li će sve ostati na praznim pričama ili će se zaista nešto desiti to ćemo videti, ali ja lično se zahvaljujem svim nabrojanim pojedincima što su priče pretočili u dela. A na odgovornim pojedincima je sada da dobro razmisle da li im se više isplati da steknu veliki broj političkih poena pretačući iznete predloge u zakone i uredbe na sveopšte dobro ili da završe kao proizvod linča Srpske internet zajednice. Ja se ipak nadam i verujem u ovo prvo.

Još jedanput su svi ljudi dobre volje imali priliku da razmene pozitvivnu energiju, da popričaju, o lepim stvarima, o ružnim, o poslu. Da se informišu i da informišu, da se upoznaju i naravno da se dobro zezaju. Imao sam čast i zadovoljstvo da se lično upoznam sa velikim brojem ljudi koje sam pre toga sretao na talasima drogiranog vrabca i preko njihovih blogova.

Miodrag Ristić je održao datu reč i uspešno realizovao projekat “Čitajte blogove zato što…” te su se prisutni mogli laditi simpatičnim lepezama na kojima se, sa velikim ponosom i zadovoljstvom, našao i Pantić.rs.

Teško je sabrati i u reči pretočiti količnu pozitivne energije koju je #DedaUp doneo sa sobom. Već satima TL je pretrpan utiscima i komentarima. Nadam se da će ovaj događaj motivisati kućne moljce da se malo mrdnu i pokrenu, da uzmu učešće u ovakvim događajima da se iz virtuelnog presele u stvaran svet. To stvarno ne boli i može samo da vam približi Dedin moto: “Ljubav, muzika i sve nešto lepo…” Jer zaista to je #DedaUp i bio!

Sliku sam besramno ukrao sa Facbook profila Ivana Minića, nadam se da se ne ljuti :)

Svime iznetim pozdravljam sve nove jarane i virtuelne i realne, želim vam sve najbolje i puno uspeha u radu, životu, druženju i ljubavi, do sledećeg druženja, uz pesmu:

Kako sam standarno u svojoj lenjosti i sveopštoj pogubljenosti ovaj post ispisao i ostavio da skuplja prašinu, u međuvremenu se pojavio i poneki pljuc, pljuc. Evo samo univerzalne poruke za pljuc, pljuc komentare. Dragi moji pljuvaši, ne jedanput sam vas pozvao, da lice u lice, popričamo, da vam ispričam i moju priču, da mi objasnite kako ja pored svega što sam proživeo nisam smogao snage i pameti da budem pljuvački raspoložen, da vam razjasnim i poruke optimizma i razlike u poimanju sveta među ljudima. Gospodin koji je bio na TwitUp-u, pa mu se ogadilo društvo, dajte bre ljudi ili sednite i suočite stavove direktno lice u lice ili se manite tog prikrivenog pljucanja. Za sve prikrivene imam sledeću muzičku poruku na današnjem repertoaru:

Pošto Srbe pre svega intersuju pare, da počnem od para. Organizatori ove konferencije su postavili domaći zadatak svim ostalima u pogledu novca. Kotizacija za ovaj događaj se kretala od besplatne preko 1200RSD do 2000RSD, e sad Srbin će reći pa to nije ništa specijalno nisu ni to male pare (kažem Srbin zato što su i Srpkinje Srbi, jer obrni okreni svaka je Srpkinja, nekog Tate Sin :) ). I da, to ne bi bilo ništa specijalno vredno pominjanja ako se ne uzme u obzir da u tu cenu ulazi i prevoz! Da kupite povratnu kartu za autobus do Bora, treba vam 1.5k dinerosa, a o benzinu i putarinama u varijanti sopstvenog prevoza suvišno je pričati. Bor spada u jeftinije za obitavanje u njima gradove, tako da vam za boravak tamo nije potrebna neka nenormalna količina novca, osim ako niste ja, kada vam sve pare ovoga sveta nisu dovoljne. Uz sav aranžman dodatno je bilo potrebno participirati sa 300 + 350RSD za #krmljao koji je bio vrlo dobar i dovoljno obiman (Opet ako niste ja, pa da mažnjavate i drugima iz tanjira (hvala Popaje)). Sve u svemu jedan događaj koji kompletna IT populacija, naravno i mnogo šire, ne treba da propusti za izgovorom nemamo vr€m€na. A evo dodatno i zašto.

U predimenzionisanom autobusu smo hrk hrk nas 17oro, mesta koliko sam upućen je bilo za 70. Posebno se u hrk hrk istakao Vudu Popaj, Miloje Sekulić je bio razredni starešina i on se priklonio hrk hrk diskusiji,  a ja sam kao i u dosadšnjem školovanju, zabušavao, pisajući prethodni post. Posle coffee i piš puš pauze, atmosfera se malo podigla, tu i tamo smo osim piš i puš malo bla bla, te me Vudu Popaj informisa da osim meni poznatog i dragog alubuma on ima čini mi se reče još pet, pa i knjigu i da se dobrano bavi Mlatimudijalnim aktivnostima. Dolazak autobusom na događaje ovog tipa ima svojih standardnih mana ali i veliku prednost zato što se upoznajete sa prisutnima. Naravno, ja bi lično radije voleo da povezem par ljudi do lokacije, ali moj Yugoar ima nezgodnu narav i pamti mi svaku psovku, pa se plašim da bi me pizda negde izdala, a sa mojom većom i lepšom polovinom nisam još uspeo da nađem model kako da uđemo u posed nekog Rumuna. A što se tiče uvaljivanja u transport kombinacije, to uvek stoji ali ja nisam ljubitelj te varijante.

slika kako putnici spavaju u autobusu

Hrk Hrk u autobusu za Bor

Po izlazku iz autobusa i protezanju starih kostiju pridružismo se prisutnima na kafi i pozdravima, te ja prionuh odmah na zadatak zadat od strane dragog mi klijenta i podelih pozdravčiće kojima se uvek svi obraduju. O predavanjima nemam šta da gušim, koga je baš zanimalo pratio je preko live streama, a meni je jedino i krivo i pitam se oće li se ti snimci negde pojaviti raspoloživi za gledanje/skidanje. Zaista je bilo kvalitetnog materijala Rumuni su bili iznad očekivanja, pa i sve ostalo je bilo vrlo vrlo zanimljivo.

E sad, offline je kao i uvek još zanimljivije. Po koje spontano kraćano bla bla Mahlat, Poslednji Skaut, Psiholog , MilošBlog nove devirtualizacije , sve u svemu lepota! Posebno je bilo interesantno primetiti sveopšte čuđenje kako su prisutni političari zapravo cool ili kako bi Torbica u  offline-u (Kiza Approved) fazonu, izrazio dodatkom “Brate” pri obraćanju Aproved personi. Te su sa prisutnima Veso Brate i Goco Brate podelili po koju reč mudrosti. Branislav Lečić je takođe bio zanimljviji u offline komunikaciji i komentarima “+16″ diskusije, međutim odsustvo Twitter naloga mu nije oprošteno, šta da se radi niko se nije naučen rodio, neće mu niko zameriti ako grešku ispravi. Veselin Jevrosimović mi nije dao odgovor na pitanje da li je Jagnjetina ključ uspeha u biznisu ali ja sam mu i pored toga, velikodušno ponudio da nam se pridruži u Krypton Web-u, jer sam oduvek bio spreman da mladim, sposobnim i radnim ljudima dam šansu i da zajedno pokušamo da promenimo svet.

Ja sam East Weekned Fest iskoristio i za obilazak Ujne i Bratanca, pa mi je sama poseta Boru bila dodatni Win ali sam propustio večeru i after party u Hotel Albo, afterparty i nisam morao ali imao sam problem zato što u klubu Cult afterparty nije nastupio te sam sa Ubuntu zajednicom i Bratancem spojio dan i noć, što mi je značajno otežalo komunikaciju i praćenje drugog dana.

Za kraj moram da naglasim da sam dosta toga ovde sigurno propustio i baš zato svako ko je East Weekend Fest ove godine propustio sledeće nipošto ne treba. A sve dobre ljude koje nisam naveo, neka mi ne zamere, moja dementnost uzima maha ali kako je “Repetitio est mater studiorum.” svaka nepravda će biti vremenom ispravljena.

Površinski kop u Boru

Ovaj površinski kop nažalost zatrpavaju, baš je impresivno za videti a da bi ste stekli predstavu koliko je to, izvukao sam vam dve sličke za poređenje.

07.05.2011

Izlazak iz ormara

by nebilebilekulus

Od trenutka kada sam zaseo za računalo, preko onog kada sam za to sedenje uzeo i neke novce, pa sve do E-trgovine, na stručna okupljanja sam posmatrao kao idealno rešenje za gubljenje vremena bez mnogo motiva da uzmem bilo kakav oblik učešća u istim.

Međutim kada sam se probudio i protegao nekih 10 godina kasnije, shvatio sam da sam od svih šala zaista postao pravi podrumski pacov, koji sedi i delje tastaturu i miša bez trunke real life profesionalne interakcije. IT profesionalce odlikuje i jedna dodatna nesrećna sudbina da najčešće ljudi iz njihovog najbližeg okruženja na dostignuća koje postižu u poslu gledaju ili telećim pogledom ili neobjektivnom hvalom onoga što treba ali i onoga što ne treba da se hvali.

Pre nekoliko godina imao sam prilike da malo popričam sa profesorom kojem je uža specijalnost Fuzzy Logic i Artificial Inteligence priča, a zapravo se bavi predavanjem materije koja mu po usko profesionalnoj vokaciji apsolutno ne leži. Ja o pomenutim temama znam samo vrlo površno ali tad mi ga je baš bilo žao, jer mi misao o tome koliko mora da je taj čovek usamljen kada u pitanju bilo kakav oblik komunkacije o poslu, a ipak van njega. Zamislite samo, dođe čovek sa posla kući sav isfrustriran od rešavanja nekih nenormalnih matematičkih i programskih problema i srećan što je iste uspeo da reši na način koji se graniči sa genijalnim. Dočekuje ga recimo supruga, kojoj on u tom euforičnom raspoloženju želi da objasni kako je to nešto uspeo genijalno da reši. Međutim nakon par minuta shvata da priča japanski osobi koja i pored najbolje volje, nije u stanju da ga razume i da sa njim podeli euforiju.

Sve to uzevši u obzir ja sam se prošlog meseca uputio put E-trgovine i evo sad u autobusu za Bor East Weekend Fest kuckam ovaj post. Šta mi je donela E-trgovina? Par zaista predivnih dana, oko 100 & Rising Followera na Twitter nalogu i blagu zavisnost od istog, nekoliko zaista korisnih i nadam se u budućnosti produktivnih poznanstava, okruženje gde šta god izgovorili svako će vas razumeti, gde će vas od srca popljuvati ali isto tako i pohvaliti, a sve će to zaista imati barem neku profesionalnu vrednost i smisao, na kraju, bakterije sinak, bakterije! Davno je poznato da se od posla valja malo odmoriti, izluftirati, e pa definitivno E-trgovina jeste bila dobrano punjenje baterija.

Šta očekujem od East Weekend Fest-a?

Pa pre svega da devirtualizujem Boransku ekipu, obavezno upoznam Dedu, biće i par zanimljivih bla bla, a tu je svakako i grupa građana za punjenje baterija i razmenu kreativne energije, tzv. Uigrana Dezorganizovana Ekipa Krokodila ili skraćeno UDEK.

I tako u poprilično zadremanom tobusu za Bor ja završavam ovaj postić uz poruku: “Nemojte smrdeti za računarima, izađite iz ormara”! Ovakvih skupova ima sad već podosta, ne mislim da je fora biti baš na svima ali valja probrati, a ja eto o E-trgovina baš napričah iz nekog drugog ugla, a potrudiću se da sa East Weekend Festom bude ista stvar.

Pa da ponovim sad već ustaljenu…

East Weekend Fest-u drž se, ova se masa ka tebi talasa!