Biti web nešto u Srbiji danas
Radio na projektu Druzenje 11.0, kupao se u bari sa Krokodilima, prozborio po koju sa kolegama iz branše i oko nje. Opšti utisak Dezorganizovane Uigrane Ekipe, dopunjuje Pesimističko Optimistički ali Pozitivistički stav. Nešto imam utisak, da se stvarno kuvamo ko žabe lagano ali sigurno. Ipak super je stvarno ekipa i lokalno i regionalno mladi ljudi (duhom), visokog stepena inteligencije sa većim i manjim uspesima u branši.
Ono što jeste stvarno zajedničko, što se u istoj bari svi kuvamo i problemi, za Srbiju, univerzalno vezani. Za razliku od drugih privrednih grana, za ovu se može reći da se bori i trudi da napravi neko bolje i plodnije tle, kako za sebe, tako i za naraštaje koje dolaze. Jer pored neskrivenih materijalnih interesa, zaista i postoje plemeniti ciljevi i čini mi se jasna svest da samo saradnjom, zajedničkim delovanjem i dobrim zezanjem možemo sebi i drugima obezbediti neku smisaonu perspektivu.
Te u tome ime smatram za svoju obavezu, da dam svoj doprinos u svakom mogućem smislu, da pokušam da radim ono zašta mislim da mi solidno ide – edukacija. Neka slučajni i namerni posetioc proceni da li to vredi što god, neka svako uzme, umnoži, prenese. A ja ću na Blogu, lagano taložiti članke opšte informatičke kulture i sadržaja realno upotrebljivih u lokalnom web nešto poslovanju.
Biti Web nešto u Srbiji danas daleko je od bajnog, čast izuzecima ali i jednako daleko od očajnog. Da, može vam se desiti, da vam kao što će se naprimer možda meni desiti, država stavi račun u blokadu, zato što ste se trudili da ispratite sva administrativna pravila igre. Ali i ako vas blokiraju i odblokiraće vas, jer posla ima pa će pre ili kasnije biti i para. I sada baš bi bedak bio kada bi se to još nekome desilo jer nije imao gde da pročita i tuđe iskustvo.
Biti Web nešto u Srbiji danas je prilčno zamorno, jer iznova i iznova i osim neke produkcije, najveći vam deo ode na uglavnom uzaludnu edukaciju. Ali oko toga stalno svi nešto polemišemo a nismo se setili da napravimo jedno 50ak a la “Blog osnove” i svima izdelimo, možda bi za sve ove godine ipak nešto i promenili. Pa ako su hiljade novih vozača, testove za vožnju uspešno položili na osnovu raspadnutih fotokopija. Možda će makar koja stotina preduzetnika uspeti da nauči taj prokleti IntErnt iz nečeg na srpskom pisano. Pa eto nevinost izgube, na taj grdoban samoedukativan i prst u oko način.
Eto ja svašta rekao ništa reko, neki okvirni plan u glavi imam, te sutra ide “Google za baš početnike”, pa sledi “web nešto firma how not”, pa sledi ” treba nam web” primer dobrog zahteva za ponudu… pa dalje kuda me odvede. Eto ja najavio, a vi sad đa vam se svidi, đa vam se ne svidi, đa podržali, đa preskočili.
Crvenka Pica i Vuk Brzojeb u epizodi : “Zaposli se, čik ako možeš”
by Bandzi
Crvenka Pica i Vuk Brzojeb su shvatili da od bajki i priča nema leba, pa su tako odlučili da nađu posao i izađu iz njihovog bajkovitog života bez para – u startu su se zajebali.
Crvenka Pica ode u APR (agencija za privredne registre) iz koje su je uredno uputili na NSZ (nacionalna služba za zapošljavanje)”œshatro gistro”œ, tu je dobila sledeći odgovor: “U ovom trenutku nismo u mogućnosti da vam obezbedimo posao ali vam možemo pomoći da sami započnete svoj biznis ““ Aha! I uputiše je na RARMSPP (republička agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva). U ovoj agenciji je dobila sledeće informacije: “Ukoliko želite da pokrenete vlastiti biznis i osnujete preduzeće potrebno vam je “…a period od apliciranja pa do realizacije je “…, ali u ovom trenutku konkurs nije još uvek otvoren, a kada će, to ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo, vi se s vremena na vreme informišite o svemu preko naseg sajta www.xxxx¦.com.
U međuvremenu, Vuk Brzojeb je posao tražio preko Halo – al za malo oglasa, yello pagess-a, interneta, wc-neta, …, uspeo da zakaže nekoliko razgovora za posao i otišao na iste, ubrzo je shvatio da je sve magla i promaja i da za njega nema šanse. Shvatio je da su privatnici “œgazde”a radnici “œrobovi”. Prilikom zapošljavanja se priča na Engleskom, a prilikom isplate prve krvavo zarađene plate Južna pruga jezikom…
CRVENKA PICA: “Ne mogu više ovako, mesecima tražim posao, tabanam i tumaram po gradu ko neka besna džukela, potroši para i para, koje mi je baka dala, te javite se za koji mesec, te pošaljite nam CV, te nemate dovoljan broj godina, ne uklapate se u profil, ako uđete u uži izbor kontaktiraćemo vas, čak su se na jednom mestu zajebali i pitali me da li sam regulisala vojnu obavezu, jebem ti ja ovaj život, sve fenseraj i glamur a kad zagrebeš ni da pojebeš, posla nema a nema ni para, a ni bake više nema, joj šta ću sad … “?
VUK BRZOJEB: “Kuda si pošla sa tim tamnim očima i čije ime ti na usni počiva kaži mi ko te noću guzi dok sam ja na pruzi (Beorad-Bar kao noćni skretničar krajputaš). Jebeš mi mater ako ti mene ne varaš, kad god dođem iz noćne ti ideš iz kuće, a vraćaš se kad krenem na posao, nezainteresovana si za mene, ne dodiruješ me više kao pre, nema više ni kolike su ti uši, a tek nos pa oči, kad god ja oću ti il si dobila, il te boli glava, il si čmrljava, počela si i grudi da briješ, sve mi to govori da je još neko u igri, pihhh, moraću otkaz da dam, plata mala a ti nadrkana ko leptir bez posla, moramo nešto da promenimo… ne ide ovako više…”
CRVENKA PICA: “Ne ide Vuče, ne ide, umorila sam se od svega, ukoliko nešto ne promenimo ode naša bajka u pizdu materinu.”
VUK BRZOJEB: “Kad bih mogao da se vratim na početak priče sve bih drugačije, kad bi nam Bog malo pomogao, da utrči neka lova na kladži ili da se zaposlim u Coca Cola-i, ne znam jebemu mater nešto će već da utrči siguran sam, a možda Bog i ne postoji, a?”
Ovakvo stanje i ovakvi razgovori kod naših junaka trajali su mesecima, kao u svakoj normalnoj porodici sa ne plaćenim računima, sa praznim frižiderom, kupovinom na crtu itd. Eh da je Baka živa, u ovom slucaju Deka… Jednog lepog sunčanog jutra došao je trenutak odluke, Crvenka Pica i Vuk Brzojeb su uradili sledeće:
A) Prijavili se za Zvezde Granda
B) Osnovali svoju stranku
C)Posetili Sajam Karijera
D) Uzeli kredit i pobegli iz zemlje
Nastavak sledi…
